Mnoge dijete koje se preporučuju, te mnogi preparati za mršanje su nekorektni prema onome ko ih sprovodi. Opravdane su samo one dijete koje se provode u toku nekih bolesti. Potrebe za ishranom razlikuju se kvalitativno i kvantitativno zavisno od životnog doba, fizičke aktivnosti, trudnoće, dojenja, stresova, bolesti itd. Dijeta (režim ishrane) su mjere neophodne u nekim fiziološkim i patološkim okolnostima. Na ovaj način pokušava se direktno dijelovati na bolest ili smanjiti napor organizma. Mnoge dijete su skupe, neujednačene, jednolične i teške za pripremanje i pridržavanje. Vjerovatno je uvijek bilo ljudi koji su jeli više nego im je potrebno, a čovjeka je teško uvjeriti da mu šteti nešto u čemu uživa i što mu prija.
Visoko kalorična dijeta – treba povećati kaloričnu vrijednost hrane i do 50% iznad normale. Izabrati hranu sa visokim sadržajem vitamina a uzimati je u malim ali čestim obrocima.
Isključivo tečna dijeta sadrži samo vodu, šećer, bjelančevine bez ostatka i so. Ishrana je ograničena na čaj, procijeđene voćne sokove i gazirana pića. Dijeta se drži kraće vrijeme.
Kašasta dijeta – koja se lahko resorbuje je odgovarajuća dijeta a sastoji se od malo ostataka te proteina i ugljenih hidrata koji su lahko svarljivi. Takva hrana sadrži mladi sir, ribu, piletinu, prerađene žitarice, krompir bez kore, povrće kuhano u obliku pirea, kuhano voće, sok od jabuka i puding. Izbjegavati puno bijelog brašna, sirovo voće, pržena jaja. Svako jelo mora biti u kašastom stanju.
Dijeta sa mnogo vlakana – vlakna u dijeti su celuloza i pektini koja u prolazu kroz probavni trakt zadržavaju vodu, vežu metale i kiselu materiju. Vlakna povećavaju fekalnu masu i mogu se koristiti kod liječenja hroničnog zatvora. Uzima se pšenica i pšenični hljeb, mekinje, ovseno brašno, kukuruzno brašno, mrkva, celer, kupus i svježe voće sa korom.
Šta u stvari jesti? Koliko ?
Danas prodavači hrane nemaju obzira isto onoliko kao oni koji proizvode i na sva zvona reklamiraju kojekakva sredstva za mršanje i nazovi zdravu ishranu.
DIJETA KOD POJEDINIH OBOLJENJA
BOLESTI BUBREGA
Crni i polubijeli hljeb, svjež kravlji sir, špinat, mrkva, kelj, zelje, blitva, krompir, prasa, paradajz, riža, ječam, biljno ulje, margarin, puding, sirovo u kuhano voće, cvekla, zelena salata, marmelada, med. U veoma maloj količini dozvoljeni su jogurt, lešo teletina, riječna riba i piletina. Potpuno su zabranjeni svi začini, slana jela, pečena jela, sve ostale vrste mesa, rotkva, gljive, bijeli luk, sva alkoholna pića, pivo i vina.
BOLESTI SRCA I KRVOTOKA
Kod ovih bolesti jesti treba što češće ali u manjim obrocima. Ne treba piti mnogo tekućine niti jesti mnogo tečne hrane. Poželjno je jesti što više sirovog voća a izbjegavati pečenu hranu, sušena mesa, jake začine, grah, grašak i leću te izbjegavati veće fizičke napore.
ČIR NA ŽELUCU I DUODENUMU
Zabranjene su slijedeće namirnice: pivo, vino, rakija, likeri, crna kafa, sladoled, ledena pića, sva kisela jela, sva dimljena i začinjena jela, kobasice, salame, svinjetina, ovčetina, divljač, majoneza, svinjska mast, slanina, pohovana jela, grah i grašak, krastavci, hran, paprika, senf, biber, bijeli luk i svjež bijeli hljeb. Dozvoljene su supe koje nisu začinjene jakim začinima, nepečena piletina, nepohovana riba, mrkva, paradajz, praziluk, dvopek, makaroni, špageti, slatko i kiselo mlijeko, kravlji sir i pavlaka, jagode, maline kupine, grožđe, naranče, breskve i jabuke.
HRONIČNE BOLESTI JETRE
Zabranjene su sve vrste masnoća osim biljnih, kobasice, salame, sušena mesa, grah, grašak, alkohol bilo kojeg oblika, pivo, masna mesa, bijeli luk, sirovi krastavci, kikiriki, feferoni, orasi i masni sirevi.
Dozvoljene su nemasne supe od povrća, nemasna junetina i teletina, riba, piletina, krompir, praziluk, tikva, mrkva, blitva, paradajz, palačinke, rezanci, špageti, riža, kukuruzno brašno, zobene pahuljice, sve vrste mliječnih proizvoda, kompoti, negazirani sokovi, marmelada, džem, med, slaba crna kahva, a jela se mogu malo posoliti ako nema ascitesa.
Osim umjerenosti u količini važno je hranu dobro sažvakati. O duhanu i alkoholu ne treba uopšte raspravljati jer kod hroničnih bolesti mogu donijeti još veće pogoršanje.
Kad se bolest pojavi obično smo nesabrani, iznenađeni, i uplašeni. Strah je saveznik bolesti, za kojeg, njeni krivci srećom ne znaju. Dosta toga sami sebi možemo olakšati a ono što se neda izmijeniti lakše će se podnositi i budimo zahvalni za život koji živimo. Pravih duhovnih i materijalnih stvari postajemo svjesni tek onda kada ih izgubimo.
Tako je i sa zdravljem. Kod zdravog čovjeka zdravlje je jeftino, ne misli se o njemu jer važna je jurnjava za životom, statusima i materijalnim dobrima. Nemarnost, napetost i okolnosti modernog življenja uništavaju zdravlje. Koristimo radost i zahvalnost kao ključ za riješavanje zagonetke.
Radost je lijek a zavist i zloba su neprijatelji duhovnog mira pa i zdravlje. Svaki dan koji živimo je istinski dar i ne kvarimo ga sami sebi. Borba za vraćanje izgubljenog zdravlja je nalik na penjanje na planinu. Ako se liječimo nevalja biti nestrpljiv, malodušan i površan, te misliti da će bolest nestati sa jednom ili dvije primjene ljeka. Borba nekada traje i mjesecima jer bolest nije nastala odjednom iako se to tako čini mnogima koji kažu da su do juče bili zdravi.
Sa malo odricanja i dosta spriječavanja nećemo dozvoliti da potok postane rijeka jer tada je sve kasno. Fatalno za čovjeka je to što ne može protiv svojih strasti. Toliko je zapuštenih i pogrešno liječenih hroničnih bolesti kod kojih ozdravljenje na prvi pogled nema šansi ali se i tada može postići mnogo. Možda je presudan onaj čas kada se zbog, naoko, uzaludne borbe kani odustati od svega, a baš tada može doći do naglog i neočekivanog poboljšanja. Sve što znamo naučili smo od prirode posmatrajući je i sakupljajući iskustva, a i današnja školska medicina je nastala iz narodne. Ipak, nemojmo biti tužni ako znamo da postoji lijek za mnoge bolesti ali za smrt ni jedan, jer dok je vijeka biće i lijeka.