Izrada i upotreba biljnih lijekova

Od bilja se prave mnogi lijekovi a pripremaju se na razne načine, što zavisi od bolesti koja se liječi, od vrste bilja i od toga koji nam je dio potreban za lijek. Neosporno je da je za upotrebu najbolje sviježe bilje u obliku svježe iscijeđenog soka. Bilje se sitni pred samu upotrebu a usitnjenost droge ima znatan uticaj na vrijednost dobijenog lijeka. Zato se mnoge droge usitne prije upotrebe rezanjem, tucanjem u avanu ili prostim mrvljenjem medu dlanovima. Cvjetove i većinu listova nije potrebno usitnjavati pogotovo ako se radi o drogama bogatim eterskim uljem.

PROSTI I MIJEŠANI ČAJEVI

Najčešći oblik lijeka od bilja koji se upotrebljava u domaćinstvima je čaj. Najlakše ga je pripremiti i najbrže je gotov. Spravljaju se čajevi od samo jedne biljke ili miješani koji sadrži dvije, tri pa i više osušenih droga. Prilikom spravljanja čajeva moraju se poštovati pravila od kojih zavisi kvalitet lijeka. Droge (bilje) čiji se mirisni ljekoviti sastojci nalaze u cvjetovima i listovima ne smiju se kuhati nego se samo popare ključalom vodom, odmah poklope i nakon 20-30 minuta mogu se upotrijebiti. Ako je neko lišće tvrde i kožnato razmrvi se među dlanovima i ostavi se, nakon preljevanja vodom poklopljeno pola sata i više i tek onda procjedi.

Priprema li se čaj od korijenja ili kore, treba ga kuhati 5, 10 ili 15 minuta ili prije kuhanja koru i

korijenje namočiti u vodi 8-10 sati. Neke se biljke ne kuhaju nego se samo namaču u hladnoj vodi kao što je slučaj sa imelom, lincurom ili bijelim sljezom. Spravlja li se miješani čaj mora se voditi računa o načinu spravljanja tj. da li kuhati ili samo popariti vodom ili možda ostaviti da se lijek namače nekoliko sati, a poslije toga malo kuha. Običaj je da se tzv. cvjetni čaj spravlja miješanjem cvijetova a da se drugi dijelovi bilja ne dodaju.

OPARAK (naljev) se dobija tako da se određene količine bilja prelije proključalom vodom. To je najčešći oblik spravljanja čajeva. Kvalitet zavisi od kvaliteta prelivenog bilja a ponekad i od vode. Za ovakvu izradu nije pogodno tvrda krečna voda ili ona bogata raznim metalnim solima. Najbolje je upotrijebiti destilovanu vodu a ako nje nema prokuhanu.

DEKOKT (odvar) se dobiva kuhanjem bilja u vodi. Dužina kuhanja zavisi od namjene i vrste bilja kao i od dijela koji se upotrebljava. Za odvar se koriste kora, stabljika i korijen. Najprije se odabrani dijelovi namoče u hladnu vodu a zatim se stavi na vatru i dobro prokuhaju.

Upotreba SVJEŽIH BILJNIH SOKOVA je najbolja jer se u njima nalaze svi ljekoviti sastojci nepromijenjenog oblika. Sokovi iscijeđeni iz svježeg bilja su oblik lijeka koji sve više osvaja terapije. U domaćinstvu se spravljaju cijeđenjem u mašini za mljevenje mesa, sokovniku i raznim presama.

  • sok šumske i gajene jagode liječi slabokrvnost, nervozu, reumatizam i pomaže odstranjivanju bubrežnih kamenaca.
  • sok maline koristi protiv groznice a sok ribizle protiv reumatizma.
  • sok borovnice odlično je sredstvo protiv proljeva a pomiješani sokovi zove i limuna djeluju povoljno kod visoke temperature i gripe.
  • pomiješani sokovi koprive, kunice, bokvice, grožđa, mrkve izvanredno su sredstvo protiv bolesti jetre, bubrega, želuca, crijeva, slabokrvnosti, bolesti živaca i raznih infekcija.

PRAŠAK se priprema od osušenog bilja koje se dobro samelje. Uzima se na vrhu noža ili po mala kafena kašika sa malo vode ili čaja. Treba ih brzo trošiti jer se lako kvare i gube dejstvo.

MLIJEČNO KISELO VRENJE je način prerade bilja u Kini i Japanu. Ovakav način pripreme biljnih lijekova ima veliku prednost zbog većeg aktiviranja ljekovitih sastojaka. Biljke koje se upotrebljavaju kod nekih bolesti (reumatizam, dijabetes, rak) dobijaju ogromne prednosti kada se pripremaju mliječno kiselim vrenjem. Kod nas, pa jednim dijelom i u Evropi ovakav način spravljanja lijekova je nepoznat.

TINKTURE su tečni obojeni oblici lijekova koji se dobivaju ekstrakcijom bilja u alkoholurazne koncentracije ili u mješavini etra i alkohola. Najčešće se koristi 50, 60, 70-postotni alkohol vodeći računa o tome pri kojoj ćemo koncentraciji dobiti najviše željenih sastojaka. Ponekad se u hitnim slučajevima za spravljanje tinktura koriste ekstrakti droga tako što se određena količina ekstrakta razblaži određenom količinom rastvarača da bi se dobila željena koncentracija. Obično se uzima jedan dio droge na pet dijelova rastvarača tako da se dobiju dvadeset postotne tinkture. Većina tinktura je za unutarnju upotrebu ali je na primjer tinktura ljute paprike ili slaćice samo za spoljnu upotrebu. Izrada: propisno usitnjena biljka u pomenutim odnosima stavi se u jednu tegluili bocu sa širokim grlom i na nju naspe određena količina rastvarača. Dobro se zatvori, ostavi na tamno i hladno mjesto gdje uz povremeno mućkanje stoji od 14 – 21 dan. Poslije toga se procijedi, talog bilja iscijedi, obje tekućine spoje i ostave da se slegnu. Zatim se procijede kroz fino platno. Opisani način spravljanja je samo za domaćinstvo dok se tinkture u laboratorijama spravljaju na sasvim drugačiji način. Daleko su jačeg dejstva od čajeva i sa njihovom upotrebom treba biti pažljiv

EKSTRAKTI su tekući, praškasti ili grudvičasti pripravci izrađeni ekstrakcijom droga. Izrađuju se slično tikturama ali se nakon ekstrakcije uparavaju do željene gustoće. Postoje tečni, žitki i suhi ekstrakti. Sa upotrebom ekstrakata treba biti oprezan jer im je djelovanje veoma jako i spravljanje takvih lijekova treba prepustiti za to stručnim licima. Služe da se od njih spravljaju sirupi, pilule, tablete, čepići i drugi oblici lijekova.

LJEKOVITA VINA se pripremaju sa vinom ili ekstrakcijom ljekovitog bilja u vinu. Za upotrebu je najbolje bijelo vino a ako droge imaju tanina (opore) bolje je upotrijebiti crno vino. Maceracija obično traje mjesec dana uz često mućkanje. Spravlja se u staklenim bocama i čuva na tamnom i hladnom mjestu.

KATAPLAZMA se priprema na razne načine što zavisi o vrsti bolesti koju želimo liječiti i vrsti bilja koju upotrebljavamo. Sitno samljevena droga u obliku brašna najčešće se popari sa potrebnom količinom ključale vode da se dobije kaša željene gustine, ili se kuha sa malo vode. Kaša se namaze na laneno ili vuneno platno i previje na bolno mjesto. Zavsno od bolesti priprema se hladna ili vruća kaša. Preko kataplazme se premota suh vuneni povez i ostavi određeno vrijeme. Stari oprobani način je spravljanje kaše u mlijeku.

LJEKOVITE MASTI se najčešće izrađuju digestijom biljnih droga u masnom ulju, vosku, lanolinu i drugim podlogama. Masnu podlogu treba rastopiti na vodenoj pari. Materije koje lako vjetre dodaju se na kraju kada se rastopljena masa na pola ohladi. Masti moraju biti svježe. Spravljaju se u emajliranom ili porculanskom posudu.

POJEDINE MJERE ZA LIJEKOVE

Tečnosti:

  • velika kašika……………………………………………………………15 ml
  • kašika za kafu……………………………………………………………5 ml
  • čaša za vodu…………………………………………………………..200 ml
  • šoljazačaj……………………………………………………………….150 ml

Biljni prašci:

  • vrh noža (pola kašike za kahvu)…………………..približno 0,5 gr
  • kašika za kafu približno……………………………………………2-3 gr
  • kašika za kafu (do vrha) približno……………………………..4-6 gr

Usitnjeno bilje:

  • prstohvat………………………………………………………………..1-2 gr
  • pregršt………………………………………………………………………40 gr
  • mala pregršt………………………………………………………………20 gr
  • supena kašika………………………………………………………….3-5 gr (cvijeta ili lista)
  • supena kašika………………………………………………………….3-10gr (korijenja ili kore)

Približan broj kapi u 1 gram tekućine:

  • 1 gram vode, miksture ili rastvora oko……………………..15-20 kapi
  • 1 gram alkoholnih tečnosti, tinktura oko……………………….40 kapi
  • 1 gram etra oko………………………………………………………….60 kapi

DOZIRANJE LIJEKA

Zahtjeva oprez i znanje tako da se mora voditi računa o najefikasnijoj dozi, načinu upotrebe, starosti, opštem stanju bolesnika kao i o jačini i dužini bolesti. Nikada se ne može postići uspješno liječenje jednokratnom i neodgovornom upotrebom lijeka, jer se lijek mora ponovljeno unositi u organizam u određenim vremenskim razmacima i određenim dozama. Istovremena primjena više lijekova je česta pojava.

Tada nastaju:

  • sinergizam (podupiranje)
  • antagonizam (poništavanje)
  • interakcija (negativne posljedice uzajamnog dejstva lijekova prilikom njihove primjene. To su pojačanje ili slabljenje dejstva.).

DOZE

  • dijete od 12 godina – 1/2 doze
  • dijete od 8 godina – 2/5 doze
  • dijete od 6 godina – 1/3 doze
  • dijete od 4 godine – 1/4 doze
  • dijete od 3 godine – 1/5 doze

Od doze odraslog čovjeka.

Kod osoba koje su prešle starosnu dobu od 65 godina povesti računa o doziranju lijeka zbog usporenog metabolizma, biotransformacije i eventualnih hroničnih bolesti.

Posve je normalno da za odabiranje pravih lijekova i za njihov sastav treba farmakološko znanje. Danas nas čitava nauka o vitaminima i aminokiselinama uči kako se spretnim sastavljanjem može pojačati osnovno dejstvo jednog lijeka. Bez obzira na nivo tehnologije i načine ispitivanja ne može se ni danas reci šta i koji su ti sastojci bilja koji su najljekovitiji, na koji način djeluju u organizmu. Ako dobijemo alkaloid iz biljke u čistom obliku dejstvo mu je samo na prvi pogled isti ali pravi učinak je daleko od očekivanog. Nedostaje mu nešto što pripada učinku cijele biljke, a to su upravo oni nepoznati činioci koji se nikakvim znanjem ne mogu zamijeniti. S toga neka vaši lijekovi budu što prirodniji i što izvorniji.

Komentari

komentara