Ova mala sekcija treba biti napisana kako zbog onih koji pokušavaju oštetiti herbalnu medicinu tvrdeći da su uspjeli spraviti lijek protiv kancera i njime izliječiti stotine bolesnih, tako i zbog odnosa herbalista i herbalne medicine naspram alopatskih ispitivanja biljaka za njihovu upotrebu u onkologiji.
Ortodoksna hemo-terapija zasniva se na spriječavanju rasta i razvoja abnormalnih ćelija ili njihovom uništenju. Iz farmakološke perspektive idealno hemo-terapeutsko sredstvo bi bilo ono koje bi ubijalo kancerozne ćelije, a zdrave ne bi ni okrznulo.
Daleko smo od toga. Posljednja ispitivanja fokusirana su na pronalaženju novih molekularnih prototipova, novih tipova hemo-terapeutika, a tu su se najvrjednijim pokazali neki biljni elementi. Lista biljaka i biljnih elemenata koji mogu da se upotrebljavaju i koji su se upotrebljavali, stala je na broju 1400. Neki su shvatili koliko je paradoksalno bilo uporno odbijanje medicinskih zvaničnika da bilje može liječiti zloćudne bolesti. Podophvllum Hexandrum, biljka koju su još prije 2000. godina upotrebljavali Kinezi, sadrži lignane, nosače anti-tumorske aktivnosti.
Podophylo-toxin je sastavljen od dva derivata ETOPOSIDA i TENIPOSIDA koji su dali sasvim solidne rezultate u kliničkim ispitivanjima. Etopsid se koristi kod tzv. kancera sitnih ćelija i kancera testisa, a teniposid kod pedijatrijskih kancera.
Solcmum Dulcamara (pomoćnica) korištena je u ispitivanjima i njen steroidni alkaloid (beta), solamarin, imao je dobar učinak. Porodica lišajeva (Cetraria i Usnea), Viscum album (imela), Hypericum perforatum (kantarion), Chelidonium ajus (rosopas), Arctium Lapa (čičak), pokazali su laboratorijsku i kliničku anti-tumorsku aktivnost. Važan materijal, tj. sirovinu za hemo-terapiju, predstavlja alkaloid biljke (Catarhanthus Roseus) Madagaskarski Perwinkl-zimzelen. Dobijen je lijek sa anti-leukemičnom aktivnošću (vinkristin i vinblastin).
Zanimljivi su podaci US Nacionalnog Kancer Instituta. Njihov program nalagao je da se ispitaju svi postojeći i potencijalni anti-tumor lijekovi. Obratit ćemo pažnju na bilje. U 25 godina ispitivanja prezentirani su rezultati 114.000 biljaka i 40.000 mogućih mješavina. Oko 4% korištenih ekstrakata pokazalo je srednje dobru aktivnost. Visoko aktivne biljke nose i dalje rizik od totalnog trovanja i uništenja kako bolesnih, tako i zdravih ćelija. Problemi doziranja, način spravljanja i davanja nisu prevazideni.
Po podacima pomenutog Instituta u čitavom svijetu ispitano je oko 10% poznatog bilja koje može biti od koristi u borbi sa kancerom. Izolovani su biološki aktivni sastojci koji se dobijaju i ordiniraju različitim tehnikama.
Alkaloidi, terpenoidi, fenoli, polisaharidi, predmet su rasprava hemijsko-farmaceutskih kuća. Sinergizam i antagonizam je kompleks koji nam nameće priroda. Problem je spraviti lijek, a ne izgubitinjegovu moć. In vitro je fenomenalan, in vivo ne radi, ili je suviše toksičan. In vitro nema rezultata, in vivo rezultati su prejaki, letalni i ne daju se kontrolisati. Izolovanje samo jednog sastojka pokazuje nedostatke, tj. on sam je nemoćan i nedovoljan. Problemi koje ćemo ko zna kada prevazići.
Govorim u stvari o maksimalnoj tolerantnoj dozi i o minimalnoj efektivnoj dozi. Jednostavno, ljudi ne žele da koriste biljku u cjelini na pravilan, herbalni način i tu gube bitku što traje pola vijeka. Priroda nam nameće rješenje koje sami, zbog vlastitog egoizma uporno odbijamo.
Htio sam pokazati koliko je kompleksna, teška i skupa borba ljudskog roda sa još neriješenom enigmom-zloćudnom bolešću. Priroda, bilo ljudska ili ona okolo, donosi bolest, ali daje i lijek koje ne znamo odabrati.
Generalizovanje individualnih uspjeha je smiješno. Poput mnogih koji izdaju knjige i pišu u stilu “Kako sam pobijedio rak-možete i Vi”, “Dijetom protiv raka” i sl., neozbiljni su i bombastični naslovi i reklame. Zaboravljaju da jedan lijek za sve vrste raka, za sada nije moguć. Na njihovoj vlastitoj pobjedi im treba čestitati, ali ih i upozoriti da to nije rješenje za milione drugih.
Spojiti alopatiju, herbalizam, homeopatiju i znanja tradicionalne Kineske medicine je jedina uspješna terapija koju čovjek, za sada, može sprovoditi. Odvojene i same, pokazalo nam je vrijeme, i broj umrlih, ne mogu baš puno. Ako ništa drugo, mogu, kada su zajedno, produžiti vijek, tj. kvalitetan život suprimirajući bolest i nedajući joj da se brzo razvija. Znamo i šta znači živjeti duže pet ili sedam godina, a možda i biti u potpunosti izliječen.
Srce i duša čovjekovi, ranjivi su. Lako ih je zavesti. Duša uvijek stvara nemir, teško ju je smiriti i udovoljiti joj.
Pripovjetka stara i zanimljiva poučno govori kako je čovjek ohol, nadmen, koristoljubiv i zlonamjeran a u stvari jadan i nemoćan.
“Naredio jednom, nekada, neki kralj, hirovit je bio, da mu se do jutra bazen za kupanje napuni mlijekom. Šta će narod, nego poslušati. Razmišljao jedan, što bih budala bio? Medu tolikim kantama mlijeka, moja se ni primijetiti neće. Nasuo vodu i istresao u bazen.
Ujutro, imaš šta vidjeti. Bazen pun vode, a od mlijeka ni traga.” Šta je poslije bilo, možda znate!
Kako živimo i šta radimo, može bolje oslikati primjer mračne i tamne sobe u kojoj morate, negdje pronaći čačkalicu. Kolike su šanse da u određenom vremenskom roku to uspijete?
Pitali su zašto tako bezvezni primjeri?
Prvi-jedan uživa u duhanu, uživat će ih stotinu, jedan uživa u alkoholu, uživat će ih stotinu i tako redom. Krajnji rezultat nikome na pameti nije.
Takvim životom zdravlje se održati ne može. Kada se razbolimo, pronaći zdravlje je isto kao naći čačkalicu u mračnoj prostoriji. Ne krivite ljekare što vam zdravlje ne vraćaju na pladnju.
Bolestan bi zdravlje nazad za kratko vrijeme da što prije počne uživati u porocima. Okrenite se oko sebe i pogledajte šta radimo. Rak, AIDS, hepatitis, podivljale bakterije i virusi, zatrovana hrana, voda, vazduh, zemlja…
