Homeopatija

Ko je bio u prilici da pročita jednu ili dvije knjige o homeopatiji, mogao je primjetiti da autori u dijelovima o istoriji ovog načina liječenja idu u V vijek p.n.e., doba Hipokrata. Otac medicine izgovarao je osnovno geslo homeopatskog liječenja, slično se sličnim liječi (Similia similibus curantur). Pitam se zašto ne odmaknu malo dalje, dublje u vrijeme? Stari Egipćani liječili su na način koji u 70% elemenata podsjeća na homeopa- tiju. Naravno, to primjeti onaj tko se u to udubi, razmišlja i hoće da vidi

   HOMEOPATIJA – složenica, nastala je od dvije grčke riječi “homoios”-sličan i “pathos”-patnja. Osnivač (krivac) homeopatskog liječenja je Nijemac Fridrih Samuel Hahneman koji je oko 1800-te godine slučajno došao do izvrsne ideje.

Homeopatija je istinski djelotvoran način liječenja koji pomaže prirodom datu odrednicu tijela za samoizlječenjem i reguliše i usmjera- va snagu organizma na pravilan put ka pobjedi nad bolešću. Za spravljanje svojih lijekova homeopati koriste biljne, životinjske, mineralne i druge sirovine. Lijekovi nemaju štetnih dejstava niti interakcija sa drugim lijekovima, a spravljaju se na karekterističan način.

U zemljama zapadne Evrope ljekari-homeopati i njihov metod odavno su zakonski priznati i poznati kao u stvari i u cijelom svijetu. Svugdje osim teritorije bivše Jugoslavije.

Homeopatija je u mnogim zemljama uvedena u sistem socijalnog osiguranja, a u Bosni i Hercegovini na početku 21. vijeka 99,9% ljudi nikada nije niti čulo za tu riječ.

Hahnemanov sistem liječenja ne nalikuje i ne može se porediti niti sa jednom drugom metodom (kristali, bioenergija, akupunktura). Bilo bi šteta činiti što takvo.

Najblaže rečeno, homeopatija je filozofija duše, vida joj rane, čisti je i snaži. Homeopati kažu “vitalna sila”, a gdje li joj je centar?

Da pojasnim: homeopatija je na naučnim osnovama zasnovan sistem liječenja, nije nikakvo čudotvorstvo i ima svoje realne granice. Ljekari homeopati moraju se naporno školovati, a to im omogućava veliki broj koledža i instituta za homeopatiju širom svijeta. Ne može se postati homeopata preko noći kao što to postaju koje-kakvi travari-čudotvorci, bioenergetičari ili nazovi kristalo-terapeuti.

Interesantno je koliko malo, gotovo nikako, narod u Bosni i Hercegovini vodi računa o zdravstvenom odgoju. Vlasti zadužene za zdravstvo i ne trude se da to poprave. Došli smo u situaciju u kojoj ni narod ni vlasti ne znaju šta je to “homeopatija”. Paradoksalna situacija.

Evropska Farmakopeja (zakonik), odavno je uvrstila homeopatske preparate u lijekove, a farmaceutske kuće ih proizvode.

Nije se moglo doći do podataka da li je ikada u Bosni i Hercegovini prije 1997. godine postojao neko ko se bavio homeopatskim liječenjem. Od 1997. godine, dolaskom dobrih ljudi sa Londonskog koledža klasične homeopatije (LCCH) Lucinde Dyer i Petera Chapela, pišu se prve stranice homeopatske istorije u BiH. Tridesetak ljudi dobija prva znanja o Hahnemanu i njegovom metodu liječenja.

Bio bih neozbiljan i mogli biste me nazvati lašcem kada predhodne tvrdnje bar jednim primjerom ne bih mogao opravdati.

U junu 2000. godine, dolazi mi jedna naočita gospoda i kaže:

  • “Znate, ja sam ljekar. Imam hroničnu upalu sinusa. Probala sam sve i svašta od hemijskih lijekova, bez uspjeha. Imate li vi šta prirodno?”
  • “Imam, gospodo, homeopatski lijek.”
  • “A, ne, hvala.”
  • “Zašto ne?”
  • “Pa to je ono kada mi date običnu vodu kao lijek i zatim me sat vremena ubjedujete da će me to izliječiti.”

Komentar je nepotreban.

Zdravlje nije samo odsustvo bolesti ili odsustvo nekih simptoma bolesti. Zdravlje je osjećaj uravnoteženosti, osjećaj zadovoljstva, harmonija. Kako pojasniti princip homeopatije “slično sličnim liječi”? Sve što može da izazove simptome na zdravoj osobi, može i da liječi i da izliječi iste kod bolesne osobe. Tačnije, ne istu nego sličnu. I moderna farmakopeja se vodi time da treba uvijek dati samo jedan lijek koji je po simptomima bolesti “najsličniji”. Simptom za homeopatu je posljedica pokušaja životne-vitalne sile da održi organizam kao cjelinu i u ravnoteži.

Dakle, bolest se primjeti po svojim spoljnim manifestacijama-simptomima. Opet, medicina ide dalje pa skup simptoma naziva sindrom. Ne poznajem nikoga kome nije bilo interesantno kako se i od čega spravljaju homeopatski lijekovi.

Matična tinktura (biljke) pravi se kao i tinktura u klasičnoj farmaciji ili herbalistici, ali najčešće od svježe biljke.

Esencija je pravi naziv za spravljanje matične tinkture od svježe biljke.

Tinktura se spravlja od suhe biljke.

Potenca i potenciranje karakteristični su za homeopatske lijekove. Da pojednostavim stvar sa možda lošim primjerom. Zvanična farmacija jačinu lijeka obilježava sa 125 mg, 250 mg ili 500 mg. Potenca se može (ali nije) shvatiti kao jačina lijeka. Potenciranje se vrši u dvije skale:

  • decimalna (1:10)     oznaka D ili x
  • centimalna (1:100) oznaka C

Decimal skala 1:10 = jedna kap osnovne tinkture razrijedi se sa 9 kapi rastvarača i izloži potresanju (sukusiji) 40 puta. Dobije se prva potenca koja se označava sa D 1 ili 1 x. Od prve potence (Dl) uzme se jedna kap i ponovo razrijedi sa 9 kapi rastvarača, pa se sve opet izloži sukusiji 40 puta. Dobije se potenca D2. Ovako se nastavlja do potrebne potence.

Postupak je isti i za C skalu, samo što je broj kapi rastvarača 99.

Čvrste supstance, kao što su minerali, neki dijelovi bilja i metali, sitne se i trljaju u porcelanskom avanu, gdje su osnovna supstanca i vehikulum (laktoza, saharoza) u odnosu 1:10 ili 1:100. Nakon pola sata rada sa avanom, dobija se prvi triturat. Postupak se ponavlja do trećeg triturata (D3 i 3 x) od čega se dalje postupa kao i sa tinkturama, jer je od D3 i C3 moguće rastvoriti minerale i metale.

Problem predstavlja tzv Avogadrov broj (6,02 x IO2), jer iznad toga ne može se dokazati fizičko prisustvo niti jednog molekula lijeka. A takve potence su izuzetno dobre za liječenje.

Potence se dijele na niske, srednje i visoke.

  • niske              od D 2 do D 12
  • srednje           od D 12 do D 200
  • visoke            od D 200 do MM

Lijekovi sa potencom D 6 uzimaju se tri puta dnevno.
Lijekovi sa potencom D 12 uzimaju se dva puta dnevno.
Lijekovi sa potencom D 200 jednom sedmično, ali ovo nije striktna smjernica.

Homeopatske lijekove mogu oštetiti jaki mirisi, sunčevo svjetlo, tj. visoka temperatura, vlaga ili zračenje.

Postoje i dva smjera u homeopatiji. Prvi koji se ravna po patologiji i koristi niske potence i drugi, konstitucijski koji koristi i niske i srednje i visoke potence.

Kao sirovine za lijekove koriste se od biljaka npr. Pulsatilla (livadska sasa), Belladona, Stramonium (tatula), Heleborus (kukurijek) itd. Od metala: zlato, srebro, platina…Od minerala: magnezij, kalij, cink, itd. Od životinjskih sirovina: mošus, otrovi zmija kao što su kobra ili zvečarka, otrovi tarantule (pauk).

Osnovni pravac tj. stremljenje homeopatije je minimalna doza lijeka, a maksimalan učinak i treba znati da u homeopatiji efekat ne daje veličina doze.

Znamo da ne postoji nijedan univerzalan metod liječenja, niti univerzalan lijek za sve bolesti. Tako ni homeopatija ne liječi sve bolesti i ima svoje realne granice. Nema svrhe liječiti tamo gdje je neophodna hirurška intervencija (teške povrede, anomalije, po život opasna stanja). Dođe li do teških organskih promjena i promjena tkiva (uznapredovala maligna oboljenja), moguće je samo ublažavanje tegoba.

Teoretski, kod konstitucijskog liječenja moguće je izliječiti svaku bolest koja nije dala teške organske promjene.

Ne mješajte homeopatske lijekove sa vakcinama ili herbalnim lijekovima, nisu ni slični. Neznalice kažu svašta. Mnogi homeopati imaju mnogo šta zamjeriti herbalizmu. Nisu u pravu. Iskustvo mi je pokazalo da ukomponovani u jednu terapiju, herbalni i homeopatski lijekovi nekada mogu napraviti čudo. Pokušaji ljekara i farmaceuta da homeopatiji pripišu placebo efekat je smiješan i pao je u vodu da iz nje više ne izađe. Njihov zdrav razum kojim kažu da se služe, isti je kao zdrav razum onih koji su spalili Nikolu Kopernika zato što je tvrdio da je Zemlja okrugla. Kako vam sada izgledaju oni koji su tvrdili da je Anštajnova teorija relativiteta glupost, a i oni su se pozivali na zdrav razum.

Homeopatija nije nikakva misterija, niti je ne naučna oblast. Ima jasne hipoteze i jasnu tehnologiju izrade lijekova. Nema tajnovitosti, niti tajnih recepata i da bi se postalo homeopatom mora se školovati.

Homeopatske lijekove trebaju i mogu uzimati kako djeca, tako odrasli i oni u poznim godinama. Bit će vam izvrsni pomagači kod raznih bolesti i u mnogim nevoljama. Nisu štetni. U razvijenim zemljama rijetkost je porodica bez homeopatskog seta za prvu pomoć (temperatura, gripa, udarci, modrice, lomovi, opekotine i si.). Homeopatski lijekovi postali su opštenarodni lijekovi. Uzimajte ih, imajte u njih povjerenja, bit će vaši iskreni pomagači bez štete. Kada to rade Nijemci, Englezi, Amerikanci, zašto ne i mi? Stalno se divimo zapadu, pa zašto da ne radimo kao i oni?

Kao i drugi lijekovi i homeopatski se spravljaju u različitim oblicima. Tako ih možete naći u obliku:

  • tinktura
  • globula
  • praha
  • tableta
  • krema

Medicinski stručnjaci u svijetu stidljivo izgovaraju mogućnost da je homeopatija medicina budućnosti. Stoga pažljivo pročitajte naredna poglavlja, imat ćete od njih koristi. Pomozite sebi i svojoj porodici, prijateljima. To homeopatijom možete.

(2281)

Komentari

komentara