Petrovac

petrovacLATINSKI NAZIV: Agrimonia eupatoria
PORODICA: Rosaceae
NARODNI NAZIV: turica, mali čičak

OPIS: Biljka ima uspravnu, dlakavu stabljku. Listovi su perasti i sa donje strane gusto dlakavi. Cvast je grozdast, a cvjetovi mali i žuti. Sitni plodovi imaju kukice zbog čega je i nazivaju mali čičak. Za lijek se koriste listovi.

SADRŽI: Kremičnu kiselinu, tanine, kumarine, flavone uključujući luteolin, apigenin, quercitin itd.

DEJSTVO: Astrigent, tonik, biter, diuretik, vulnerar, anti-spasmodik, hepatik, holagog, karminativ.

UPOTREBA: Davno, biljka je bila posvećena Ateni Paladi, a o biljci je pisao Dioskorid, a Plinije tvrdi da biljka nosi naziv “EUPATORIUS” od kralja Eupatora (Mitridat VI) koji je poznat po smjesi otrova “Mitridatik” i u čiji sastav je ulazilo 54 ljekovite trave. Služila je za navikavanje na otrove. Bilo kako bilo, petrovac je izvrstan za liječenje rana, jetre, slezene, hronične promuklosti i nakupljanja mokraćne kiseline u organizmu.
Kao sredstvo za ispiranje usta i grla u mješavini sa kaduljom i listom crnog duda, nenadmašiv je (angina, afte).
Kvalitetna mješavina za liječenje jetre ili upale žučne kese, ne može biti bez petrovca.
Protiv stalnog, jedva primjetnog krvarenja iz bubrega: petrovac, rusomača, imela, kunića, kantarion u istom omjeru. Piti dva do tri puta dnevno po 2 dcl čaja.
Stavi li se osušeno lišće petrovca u mješavine za liječenje upale mokraćnog mjehura, takav lijek postaje učinkovitiji.
U prah stucano lišće pomiješano sa lanolinom i prahom lista nevena, liječi i najteže rane.

TINKTURA: Uzimati je tri puta po 20 kapi.

HOMEOPATIJA: područje upotrebe isto je kao i u herbalnoj medicini. Ne prelaziti 4 x.